1. |
Lutke od papira
08:54
|
|
||
Kad ulice su mračne i hodnici su pusti bolje pođi, samo prođi.
Prođi.
Na toplom ću kući sanjati, praviti
oči,
ruke,
čežnje
i potrebe.
Misli vrte me.
Oči za gledanje, ruke za grljenje, čežnje i potrebe, misli kad spoje se…
Baš lijepo.
Baš lijepo, baš!
Mora da čuješ me, moja lutko od papira,
jer ja čujem već, ispod kože ti kako kuca
isto srce, kao moje,
ispituje i traži,
i traži…
Na plahtama vrtim se dok zidovi bliže se i iz mene izvlače
čežnje i potrebe, misli i prohtjeve, okuse i mirise koji kada spoje se
valjda tvore me,
tvore razloge da mi razjasne
što se objasnit' ne može.
Oči,
ruke,
misli,
čežnje….
Baš lijepo, baš!
Baš lijepo, baš!
Baš lijepo! Baš!
Ne vidim te, mora da stojimo preblizu.
Moji koraci, misli, susreti i sreća
jedan kaos su u vremenu kojeg nema.
Srce, srce, i misli, kakve jesu.
Srce, malo srce, i misli, kakve jesu.
Hodaj! Hodaj! Daj, hodaj! Hodaj!
Hodaj! Hodaj! Daj, hodaj!
Sama, u sobi, pravim lutke od papira.
Sama, u sobi, pravim lutke od papira.
|
||||
2. |
Ima li netko
10:17
|
|
||
Ima li netko?
Netko?
Ima li netko?
Netko kome treba sunčan dan.
Ima li netko kome treba miran san?
Ja skupljam misli, želje brojim, smećem hranim glad.
Ima li netko da povede me iz ovog blata van?
Ima li netko? Ima li netko?
Ima li netko da vodi me u osjećaj?
Lažna sreća sve je veća, smećem hranim glad.
Moja sigurnost ne pušta me van.
Ima li netko? Ima li netko? Ima li netko?
Ima li netko?
Da bar prestanem sanjat' sjećanja i zgrabim svoj dio svemira,
da šećem mirno pored vode gdje slobode me vode.
Da slobode mene vode.
Ima li netko?
Ima li netko?
Da prestanem sanjat sjećanja i zgrabim svoj dio svemira.
Ima li netko?
Ima li netko?
|
||||
3. |
Ja sam sve
11:59
|
|
||
I kada sve vidim kako treba
molim sve duše ovoga svijeta
da mi tišinom misli ispune
da vidim sebe kao pobjedu lutanja.
Jer ja sam sve što ne podnosiš.
I tuga i merak u isto vrijeme.
Ja sam sve što podnosiš!
I tuga, i merak, i tuga, i merak!
U isto vrijeme.
Opet je sve kako treba biti. Sve je kako treba biti.
Čujem samo britko sreću, sreću, u daljini
i sve! Vjetar u tišini!
Ja sam sve! Čovjek u daljini!
Ja sam sve! Vjetar u tišini!
Ja sam sve! Čovjek u daljini!
Jer ja sam, jer ja sam, jer ja sam sve! Vjetar u tišini!
Ja sam sve! Čovjek u daljini!
Jer ja sam sve! Vjetar u tišini!
Ja sam sve! Čovjek u daljini!
Dala sam sve što sam mogla za ovaj svijet.
I ruke majčine još su do mene.
I samo mogu sanjat' svemire beskrajne.
I tuga, i merak, vjetar u tišini.
I tuga, i merak, čovjek u daljini.
Ja sam sve! Ja sam sve! Ja sam sve!
Ja sam sve!
|
||||
4. |
Vlak 347
11:32
|
|
||
Još sam živ.
Putujem.
Živim, putujem.
Putujem.
Putujem, još sam živ.
Putujem.
Obalom, do kraja, moj se trag prosipa
Prema obzorima svijesti gdje sva su naša sjećanja
I fragmenti duše jašu
obalom do kraja, do sna,
a da nitko za to ni ne zna.
I fragmenti duše jašu.
Fragmenti duše
molim da se slože.
Da se slože fragmenti duše.
Da se slože, molim da, da se slože.
Kroz polja strasti vlak prolazi.
Kako da ga slijedim kad ne mogu da se slože?
Fragmenti duše da se slože.
Da se slože fragmenti duše.
Da se slože fragmenti duše.
|
Streaming and Download help
If you like Elena, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp